Svojedobno procitah negdje, kako je nas Premijer, nakon pobjede na izborima, unaprijedjen u jednoj od Loza na sjeveru, ne znam, za koliko onih malih kruzica, ili napredovanje ide postupno, samo po jedan kruzic - stupanj?

Istom prigodom Premijer je dobio zadatak zauzeti se, i u skolske udzbenike unijeti «malo vise» sadrzaja o Zidovima i njihovoj povijesti. Dobro.

Vjerujem, da je i to odradio kako treba i da su u Lozi zadovoljni s njim.

Nedavno me nazove prijatelj i skrene mi pozornost na knjizicu «Protokoli sionskih mudraca», upita me, imam li tu knjigu i savjetuje mi, da procitam 13. sjednicu, koju upravo imate pred sobom.

Nasla sam je, otvorila, procitala, ali onda sam morala procitati i ostale.

I nisam ga trebala zvati i pitati zasto me je uputio na ovakav sadrzaj. Čovjek to ne radi iz zadovoljstva, ni iz zluradosti.

Znam. Bio je to jedan od dana, kad covjek ne zna, sto bi i kako, kad ne moze dobiti ni jedan odgovor na brojna pitanja, kad ne vidi izlaza iz labirintom zamrsenih odnosa.

Covjek je zabrinut.

I bas u tom stivu nadjoh lijepo, sve na jednom mjestu, sto cini nas zivot tako bezizgledan, a situaciju bezizlaznu.

Kako se to stvara i dogodi?

Ne znam, da li cete mozda i vi osjetiti, koliko su 13., a i ostale sjednice, koje se odvijaju danas pred nama, toliko "sadasnje" i nase, hrvatske, a istodobno tako stare i zastrasujuce.

Zasto sam na pocetku spomenula sadasnjeg Premijera, a mogla sam tako spomenuti i one druge, ciji je on sljednik, i sve naokolo «aktivne», narocito predsjednika drzave, sve isto.

Pa zato, jer sam ih nasla u sjednicama ove knjige, tako odlicne, u naporu i zanosu, kao poslusne sebeljubce, u borbi za vlast pod svaku cijenu!

Pomno izmjerenog dometa i rasta, sve odredjeno, a ponasanje zbog kojih cesto zatvaramo oci i usi, oznaceno je visekratno, kao vrlo pozeljno! (kazaliste lutaka)

Rijec m e k a ponavlja se u vise sjednica (meka na koju se ljudi u svojoj pohlepi hvataju radi probitka, vlasti, polozaja - mamac).

Jednostavno, da covjek ne povjeruje, kako nasa izvrnuta zbilja koju zivimo, i ne od danas, postaje vjerni preslik knjige pisane prije vise od stoljeca. Uz nju sve rijeci postaju suvisne.

Mi nemamo mudraca, to je ocigledno. Oni su izvan nas, mi smo u ulozi »podloznika», spremni na Pantovcaku i u Banskim dvorima primiti ih i ugostiti, valjda u znak zahvalnosti za «mirno» osvajanje, a za uzvrat cemo dobiti mrve od zivota.

I bez obzira, kako to nekome zvucalo, Protokoli sionskih mudraca su «provaljeni i premjesteni».

Netko je preuzeo recepturu i uspjesno je provodi i mi to gledamo! Da li iz Loze ili sa balkona, svejedno!

Mi krscani smo braca i vjerujemo u istoga Boga. I osim zrtve, imamo pravo i na nadu! I Zidovi jednako, kao i prijatelj koji me je neki dan nazvao, takodjer.

Pri kraju predgovora ove knjizice pise: "Citaj i daj da se cita", a to je bio podnaslov na poljskom prijevodu Protokola jos iz davne 1917. godine.

Otada je proslo je 88 godina.

Prevedeno s francuskoga 9. prosinca 1901.

PREDGOVOR  NAPOMENA